Utopiju je teško zamisliti bez dihotomijski joj suprotstavljene distopije, a kako nas povijest, ali i umjetnost uči, savršeno društvo za sve ne postoji. Uvijek negdje na rubu egzistira prijetnja koja će ga razložiti. Okruženi vizijama budućnosti negdje na pola puta između ideje i izvedbe, oblikovane u želji za promjenama i/ili želji za kontrolom, u novom kino-tjednu donosimo tri filma: nagrađivani dokumentarac Srđana Keče o neuspjelom projektu Muzeja revolucije, cerebralni hibrid Posljednji i prvi ljudi koji spaja partizanske spomenike, Tildu Swinton i islandskog minimalističkog kompozitora Jóhanna Jóhannssona, te Kamuflaža Jonathana Perela koji na inovativan način prilazi krvavom poglavlju iz argentinske prošlosti.
U četvrtak 22. rujna u 20 sati prikazujemo kritički uspjeli Muzej revolucije koji je ove godine osvojio Srce Sarajeva za najbolji dokumentarni film. Polazište i okosnica filma plan je arhitekta Vjenceslava Richtera iz 1961. da se izgradi veliki muzej u Beogradu u čast socijalističkoj Jugoslaviji, zamišljen da “čuva istinu” o jugoslavenskom narodu. Jedva da je od projekta izgrađen podrum, a više od 60 godina kasnije taj zapušteni prostor priča jednu posve drugačiju priču. Mračna i vlažna zgrada dom je mnogim izopćenicima društva, a fokus je na jednoj djevojčici i njezinom bliskom prijateljstvu sa “sustanarkom”, staricom.
Nakon projekcije slijedi razgovor u kojem će sudjelovati arhitekt Maroje Mrduljaš i bivši beskućnik i osnivač humanitarne organizacije Fajter Mile Mrvalj, a redatelj Srđan Keča pridružit će nam se online. Razgovor moderira filmska i likovna kritičarka Jelena Pašić. Kao posebnu poslasticu, uz kupljenu ulaznicu gledatelji će moći besplatno posjetiti Zbirku Richter (Vrhovec 38, Zagreb) gdje se nalaze park skulptura i obiteljska vila arhitekta Vjenceslava Richtera s izložbenim prostorom u kojem se do 15. 10. održava izložba Točke pritiska Tine Gverović i Siniše Ilića. Ovaj tjedan film možete pogledati još u petak 23. rujna u 19 sati, subotu 24. rujna u 21 sat i nedjelju 25. rujna u 21 sat.
Kada bismo hibridni film Posljednji i prvi ljudi morali opisati jednom sintagmom, ona bi bila “SF distopija”. I bila bi očito nedostatna. Naime, priča koju Jóhann Jóhannsson donosi slojevita je i kompleksna i na tekstualnoj i na vantekstualnoj razini, nastala kao međuigra jugoslavenskih partizanskih spomenika i posljednjeg poglavlja istoimenog vizionarskog romana Olafa Stapledona (koje glasovno oblikuje nezamjenjiva Tilda Swinton). Naravno, tu je i intenzivna, onirička glazbena podloga samog kompozitora. Spomenici se stapaju na 16-mm filmu i u montaži slike i zvuka ilustriraju pripovijest o utopijskoj zajednici nadljudi koja je nekoć nastanjivala Zemlju, “u trenutku između dvaju bljesaka zvijezde”, kao i njihovu poruku ostatku svemira.
Nesvakidašnje audiovizualno putovanje premijerno je prikazano na Berlinaleu 2020., dvije godine nakon preuranjene smrti redatelja, a kod nas je na programu u petak 23. rujna u 21 sat i nedjelju 25. rujna u 19 sati.
Na repertoaru u 19 sati u subotu 24. rujna projekcija je hvaljenog dokumentarca argentinskog redatelja Jonathana Perela o životu ljudi u blizini Campo de Mayo, najveće vojne baze u Argentini gdje je tijekom nekadašnje diktature bio smješten zloglasni kamp za mučenje političkih neistomišljenika. Kamuflaža je ispričana kroz perspektivu trkača Félixa Bruzzonea, pisca koji živi u blizini vojne baze i koji saznaje da mu je majka tamo umrla, pod rukom vojske. Slice-of-life s prostora ispunjenog zaboravljenom krvi i povijesti upečatljiv je i neočekivan pogled u (ne)moć zaborava. Prije filma prikazat ćemo bajkoviti kratki film Dane Komljena i Jamesa Lattimera, Sve još uvijek u orbiti koji začudno povezuje dva naoko nepovezana momenta u izgradnji Brazilije: san talijanskog sveca Don Bosca i maleni gradić radnika megalopolisa.
Ulaznice su u prodaji, a rezervacije dostupne putem maila. Vidimo se u kinu!
