Ovotjedni novitet manjinska je produkcija koja budi nostalgiju za metalnim ljubimcima čiji su neodoljivi dizajni neodvojiv dio socijalističke estetike, Auti kojima smo odjurili u kapitalizam. Redatelji Boris Missirkov i Georgi Bogdanov donose zbir šarolikih priča o ljudima iz svih dijelova Europe kojima automobili nisu tek usputna prijevozna sredstva već najvažniji članovi obitelji koji su ulijevali smisao, nadu i osjećaj slobode. Priča je to o generaciji izgubljenoj u tranziciji između dva doba, između socijalističkog sustava u kojem je rođena i kapitalizma u kojem danas živi.
Pratimo mladi par koji se upoznao upravo zahvaljujući obostranoj ljubavi prema automobilima, posljednjeg crkvenjaka iz malenog sela te djevojku nadahnutu pin-upom. S jednom nogom u prošlosti, s drugom u budućnosti, socijalistički Auti dotiču se pitanja identiteta i kolektivnog sjećanja pola milijarde Europljana. Film je na programu od petka 10. veljače do nedjelje 12. veljače, u 19 sati.
U tom periodu prikazujemo i tri filma iz iranskog ciklusa. Prvi je na redu nagrađivani Puč ’53. Taghija Amiranija koji forenzičkom i dramatskom preciznošću opisuje kako su obavještajne agencija CIA i MI6 u kolovozu 1953. dovele do svrgavanja demokracije u Iranu. Film koji Guardianov Peter Bradshaw opisuje kao “snažan, uravnotežen i mjerodavan dokumentarac napet kao triler” možete uhvatiti u petak 10. veljače u 21 sat.
Bizarni prvijenac redateljice Narges Kalhor U ime Šeherezade ili prvi pivski vrt u Teheranu osjećaj “izgubljenosti u prijevodu” ugrađuje u samo srce naracije, “seksi, bezočno i apsurdno” kakvo jest. Pratimo više živopisnih likova, mladih imigranata koji se bore s vjetrenjačama iranske birokracije ne bi li otvorili prvi pivski vrt u Teheranu, ali i samu redateljicu i njezinu borbu za film u kojem ne želi pristati ni na kakve kompromise. Na programu je u subotu 11. veljače.
Nedjelja 12. veljače donosi projekciju višestruko nagrađivanog dokumentarca iranskog redatelja Mehrdada Oskueija, Sjene bez sunca. Upoznajemo skupinu tinejdžerki koje služe kazne za teška ubojstva muških članova obitelji, odnosno ozbiljne obračune s patrijarhalnim sustavom. Zatvorena ženska zajednica kojoj redatelj dobiva pristup i u kojem gradi povjerenje sa svojim subjektima prokazuje se kao sigurno utočište od nenaklonjenog sustava.
