Kada je osvojio Nobelovu nagradu 1957. godina Albert Camus imao je 44 godine a u svojem dnevniku prilično je suzdržano zapisao „Nobel. Neki čudan osjećaj melankolije.“ Autor Stranca osjećao se u to doba vrlo osamljeno. Na desnici, na ljevici, u Alžiru, u Francuskoj, napadali su ga sa svih strana. Godinu dana ranije objavio je Pad, svoje remek-djelo prožeto boli i ironijom u kojem je njegova supruga Francine vidjela aluziju na njegove pokušaje samoubojstva. No nakon toga slabo piše i rijetko govori, povjerava se samo prijateljima kao što su Guilloux i Char.
Šezdeset godina nakon njegove smrti 4. siječnja 1960. godine mnogo je manje osamljen. Čita ga se i citira od Kine do SAD-a, od Alaina Finkielkrauta do Edwyja Plenela. Čak i kabilski student koji ga je žestoko napao u Stockholmu zbog pozivanja na primirje u Alžiru na kraju posjećuje njegov grob u Lourmarinu. Kako ponovno ispričati sudbinu jednog Camusa? Kao strelovit uspon siromašnog dječaka koji boluje od tuberkuloze? Koji je gajio neutaživu strast za kazalištem, nogometom, ženama, životom? A što s njegovim „tajnim brakom“ s Marijom Casarès, s kojom je u petnaest godina razmijenio 865 pisama? A njegova slavna svađa sa Sartreom? Njegova apsurdna smrt u autu koji se zabio u platanu pored rijeke Yonne?
[nbsp]
Georges-Marc Benamou donosi intervjue s Camusovim prijateljima i obitelji, govore između ostalih Catherine Camus, Michel Bouquet, Jean Daniel i Mette Ivers. Tu su i predivne arhivske snimke i naracija Philippea Torretona. Zajedno oni tvore kompaktnu cjelinu koja pokušava zahvatiti sve „živote Alberta Camusa“ autora[nbsp]Kuge koji se htio suočiti sa svakim potresom i pritom ostati vjeran ljepoti, ali i poniženima.
Nakon projekcije filma održat će se i panel o životu i djelu francusko-alžirskog pisca u kojem sudjeluju Tomislav Brlek, Bruno Kragić i Nenad Rizvanović koji će biti dostupan i putem streama.
