Dokumentarni film Pratibhe Parmar o kontroverznoj feministici drugog vala Andrei Dworkin (1946. – 2005.), hibridni je spoj arhivskih snimaka i dramskih izvedbi pet različitih glumica: Amandla Stenberg i Soko igraju mladu Dworkin zainteresiranu za poeziju i politiku. Andrea Riseborough je nesretna supruga u Amsterdamu, Ashley Judd i Christine Lahti igraju stariju Dworkin koja je postala javna osoba. „Moje ime je Andrea“ ne usteže se prikazati njezino seksualno zlostavljanje od strane dva liječnika u New York Women’s House of Detention, prijateljstvo s Allenom Ginsbergom, problematičan brak i nasilnu vezu, ali i usredotočenost na pisanje i javna pojavljivanja. Andrea Dworkin smatrala je da je stalna prijetnja silovanjem, seksualnim zlostavljanjem i obiteljskim nasiljem srž ugnjetavanja žena. Nazvala je heteroseksualni odnos intrinzično nasilnim, smatrala ga je pornografskom propagandom za uskraćivanje građanskih prava ženama, a mizoginiju je držala neodvojivom od bjelačke nadmoći i plutokracije. Zbog svojih ideja su joj se rugali; zbog svog zagovaranja suočila se s prijetnjama smrću. Desetljećima prije #MeToo pokreta, ikonoklastička feministica prozvala je seksizam glasno i s revolucionarnim štihom. Ali kulturna javnost nije bila blagonaklona prema Dworkin, njezin se utjecaj izgubio u kakofoniji kontroverzi. Ovim filmom, kaže autorica Pratibha Parmar, gledateljstvo je pozvano da preispita ostavštinu jedne od najneshvaćenijih osobnosti 20. stoljeća. Parmar je još sa svojim nastupnim filmom „Khush“ iz 1991. godine ispitivala je erotski svijet južnoazijskih lezbijki i gay muškaraca, autorica je filma „Alice Walker: Beauty In Truth“ koji govori o životu spisateljice i aktivistice Alice Walker sa kojom ponovno surađuje na „Warrior Marks“ (1993.), dokumentarcu i knjizi o sakaćenju ženskih genitalija. Redateljica je i video-spotova za Morcheebu, Tori Amos i Midgea Urea.
Prije Moje ime je Andrea prikazujemo kratkometražni film Hane Stojaković i Silvana Drpića Posvećenje proljeća (Hrvatska, 2022., 7′).
„Posvećenje proljeća“ filmski je portret prijateljstva prikazan kroz okvir tradicionalne prakse zvončara specifične za Kvarner, a i danas prisutne u kontekstu kulturnog života Rijeke kroz karneval i pust, koja korijene vuče u paganskim ritualima južnih Slavena. Ovaj dokumentarni rad Hane Stojaković i Silvana Drpića premijerno je prikazan na prošlogodišnjem Liburnia Film Festivalu. Tijekom paganskog doba, kažu u redateljskom opisu, ritual odijevanja zoomorfnih maski, s velikim zvonom obješenim preko stražnjice, imao je funkciju tjeranja “zlih sila” zime i zazivanja proljeća te plodnosti tla i žena. S majčine strane autoričine obitelji, svi muškarci unazad nekoliko generacija bili su dio te dvostruko isključujuće performativne prakse – osoba može postati zvončar jedino ako joj je pri rođenju dodijeljen muški rod i ako pripada krvnoj lozi halubajskih zvončara. Koncept zvončara Stojaković zato koristi kao podlogu za istraživanje i (re)interpretaciju njenog odnosa s obitelji i ideje izabrane queer obitelji koja oživljava kroz prijateljski odnos.
Filmovi se prikazuju u sklopu manifestacije Queer MoMenti 2023., u organizaciji Udruge Domino. Ulaznice za filmski program mogu se nabaviti na blagajni kina prije projekcija po cijeni od 3 € (za studente 2 €).
