U sklopu ciklusa posvećenog iranskom dokumentarnom filmu održat će se razgovor o položaju žena u teokratskom Iranu te aktualnim prosvjedima u kojima su se žene istaknule kao predvodnice dok je već od prvih dana slogan „žena, život sloboda!“ postao dominantan poklič cijelog antirežimskog pokreta. Prosvjedi su izbili u rujnu prošle godine nakon što je iranska vjerska policija, tzv. policija za moral, zvjerski prebila mladu Kurdkinju Mahsu Zhinu Amini jer nije nosila svoj hidžab na ispravan način. Njezina smrt pokrenula je čitav niz akcija solidarnosti i proturežimskog gnjeva. Najduži protuvladini prosvjedi u Iranu od Islamske revolucije 1979. uzdrmali su režim i čini se da nema povratka na staro. U razgovoru će sudjelovati poduzetnica Samane Fatemeh Riehani i umjetnica Selma Banich a moderirat će ga novinarka Ivana Perić.
Kao uvertiru u razgovor pogledat ćemo kratki video-esej Nazarbazi (Igra pogleda) redateljice Maryam Tafakory o zabrani prikaza dodira muškarca i žene u iranskom filmu i srednjometražni San o svili redateljice Nahid Rezai snimljen točno prije 20 godina (a 20 godina nakon Iranske revolucije) u kojim teheranske srednjoškolke dijele svoje vizije budućnosti.
Nazarbazi, Maryam Tafakory, Iran/UK, 2022., 19 min
tekst: perzijski i engleski
Nazarbazi [igra pogleda] je video-esej o ljubavi i čežnji u iranskom filmu u kojem je zabranjeno prikazivanje dodira između žena i muškaraca. Tematski fokus filma je na prizore žena čija su tijela u post-revolucionarnoj iranskoj kinematografiji sustavno brisana i viktimizirana, ali on ujedno ukazuje na diskretne komunikacijske kodove koji su se razvili unutar nje, pokušavajući zaobići cenzore. Nazarbazi pokušava dodirnuti prostore koje ne možemo dodirnuti – unutarnje emocije i osjete – ali i nedodirljivost onkraj fizičkog kontakta: neizgovorene zabrane/regulacije koje možemo razotkriti samo kao otjelovljena iskustva. Film koristi poeziju i tišinu kao jedini jezik/e pomoću kojih možemo pokušati dotaknuti ove društveno-politički ambivalentne prostore. Kolažiranjem arhivskih snimki iz brojnih poznatih iranskih filmova redateljica zavodljivo preispituje ljudske reakcije na cenzuru, kontrolu i potiskivanje nagona.
Nagrade:
INTERNATIONAL FILM FESTIVAL ROTTERDAM, IFFR – najbolji kratki film / MELBOURNE INTERNATIONAL FILM FESTIVAL – najbolji kratki eksperimentalni film / CHICAGO INTERNATIONAL FILM FESTIVAL – najbolji kratki dokumentarac / BUCHAREST INTERNATIONAL EXPERIMENTAL FILM FESTIVAL – nagrada za najbolji vizualni koncept / L’ALTERNATIVA CINEMA INDEPENDENT DE BARCELONA – najbolji kratki film / ARCHIVIO APERTO, BOLOGNA – najbolji kratki film
San o svili / Dream of Silk, Nahid Rezai, Iran, 2003., 43′
jezik: perzijski / titlovi: engleski
Redateljica Nahid Rezai nakon dvadeset i pet godina vraća se u svoju djevojačku srednju školu da bi istražila kako danas žive djevojke u Teheranu, o čemu sanjare i čemu se nadaju. Dok govore o svojoj budućnosti djevojke su katkad šokantno otvorene, često dražesne ali i nerijetko tužne i utučene.
„Snimila sam ovaj film o srednjoškolkama prije točno dvadeset godina. Vratila sam se u svoju srednju školu i ispitivala današnje djevojke o njihovim željama i snovima i gdje se vide za dvadeset godina. Dva desetljeća su prošla i ponovno čujem glas djevojaka iz moje domovine dok se bore za svoje živote i slobodu, i dok njihovi glasovi odjekuju cijelim svijetom. Smatram da brojni zahtjevi koje postavljaju ne pripadaju samo ženama njihove generacije ili onima rođenim prije dvadeset godina, već i njihovim majkama, bakama i brojnim prijašnjim generacijama. Tijekom godina neustrašivost ovih žena i djevojaka sve više raste. Žene koje su kroz doticaj s ostatkom svijeta i internet postupno postale svjesne ograničenja koja su im nametnuta, izgubile su strpljenje i počele se javno suprotstavljati. One nisu samo hrabre i artikulirane već i nevjerojatno svjesne vlastite situacije, dijeleći s nama pronicljive političke, sociološke i filozofske uvide. Djevojke iz ovog filma danas su majke upornih i tvrdoglavih mladih žena koje se bore za svoje snove i vode ovaj pokret. Na kraju filma napisala sam ‘Nadam se da će učenice za dvadeset godina biti sretne’. Danas sam više nego ikad ispunjena nadom da ću konačno doživjeti da djevojke i žene u mojoj domovini budu sretne.“
redateljica Nahid Rezai, 2023.
