Za Périota snimanje filmova je prvenstveno politički akt. Ulogu snimatelja sada preuzimaju učenici pariške srednje škole. Autor će ih najprije natjerati da rekonsturiraju isječke iz seminalnih komada koji su obilježili pariški Maj ’68., da bi ih potom angažirao u diskusiji o istima. Riječ je o filmovima poput Godardove Kineskinje, Karmitzovih Drugova, Markerova Do skora, nadam se i Willemontova La Reprise du travail aux usines Wonder. Périot preispituje neuspjeh svoje generacije u prenošenju znanja i iskustva vlastite borbe mlađoj generaciji. Što je kapitalistički režim? Što su sindikati? Zašto bi ti krenuo u štrajk? Što je politika? Upravo su to neka od pitanja koja postavlja učenicima. Oni nisu uvijek u stanju artikulirati konkretne odgovore, jer su ideali koji su u Francuskoj egzistirali prije pedeset godina nestali. To su ti „porazi“ na koje se referira naziv filma. „Premlad sam za bilo kakvu borbu“, reći će jedan od učenika. Možda su Périotovi akteri premladi za akciju. No finale njegova filma pokazuje da je borba još uvijek moguća.
Festivali i nagrade:
BERLINALE FORUM –nagrada C.I.C.A.E. / VISIONS DU RÉEL / ISTANBUL FILM FESTIVAL / GUANAJUATO INTERNATIONAL FILM FESTIVAL / SAN SEBASTIAN INTERNATIONAL FILM FESTIVAL / SUBVERSIVE FILM FESTIVAL – nagrada Wild Dreamer za najbolji dokumentarni film
Recenzije:
Naši porazi na vrlo informativan način prikazuju dražesnu fragilnost šesnaestogodišnjaka čiji se instinkti u razmišljanju još razvijaju, a što više od pedeset godina nakon svibnja ’68. puno govori o evoluciji postojećih ideala i ideologija. Jean-Gabriel Périot predano odaje počast svojim kolegama koji su se ranije bavili pitanjem revolucije u mediju filma i istovremeno nudi sociološki presjek nove generacije koja se ne odaje idealističkim mislima, ali se još uvijek mogu mobilizirati kada imaju snažan cilj. Fabien Lemercier, Cineuropa
