Ove godine obilježava se 80 godina od rođenja i 25 godina od smrti jednog od najvećih poljskih redatelja svih vremena Krzysztofa Kieślowskog. Tim povodom u fokus stavljamo njegov manje poznati, no jednako briljantan dokumentarni opus, te u dva bloka prikazujemo njegove ponajbolje političke i metafizičke dokumentarce kratkog metra.
Kieślowski je veći dio svog života proveo u poljskom komunističkom režimu (i osjetio njegovu kontrolu i cenzuru). Kao sineasta zanima ga sudbina čovjeka, univerzalnost ljudske patnje, slučajnost i besmislenost egzistencije te od ranog početka gaji metafizičke preokupacije. Njegovi najpoznatiji uradci su jedan je od najznačajnijih filmskih događaja posljednje četvrtine 20. stoljeća TV-serija od 10 jednosatnih epizoda Dekalog (1987–88), te tzv. trilogija boja Plavo (1993.), Bijelo (1994.) i Crveno (1994.), koja je inspirirana bojama francuske zastave i idealima iz njezinog revolucionarnog razdoblja: slobodom, jedinstvom i bratstvom.
No Kieślowski je karijeru započeo snimajući brojne nagrađivane dokumentarne kojima je privukao pažnju poljske javnosti i stekao reputaciju angažiranog autora koji se nadmudruje sa sistemom u svojim nastojanjima da ga razobliči. Između svojih studentskih godina i druge polovice 1970-ih Kieślowski je primarno poznat kao dokumentarnih filmaš istančanog stila i političkih preokupacija, sklon tihom opservacionizmu i izbjegavajući direktan autorski komentar, prepuštajući gledatelju da se sam zagleda ispod površine vidljivog. Filmovi iz tog perioda bez uljepšavanja i sa specifičnim senzibilitetom prikazuju siromaštvo, ružnoću i herojsku apsurdnost svakodnevice. Često je birao naizgled obične i moralno ambivalentne protagoniste koji su ponosno obavljali teške i neatraktivne poslove. Njegovi dokumentarci se mogu podijeliti u dvije glavne grupe: to su portreti individualnih protagonista (npr. Zidar, Curriculum Vitae, S gledišta noćnog čuvara) te zajednica i određenih zanimanja (npr. Iz grada Łódźa, Bolnica, Tvornica). Upravo je Kieślowski izjavio kako stavljajući kameru na jedno mjesto umjesto na drugo radimo moralni izbor. Njegova znatiželja te tiho promatranje i razlaganje mentaliteta i ponašanja običnih partijskih funkcionera najviše dolazi do izražaja u inovativnom spoju dokumentarca i fikcije Curriculum Vitae koji donosi rekonstrukciju partijskog sastanka s amaterskim glumcem. Nove stilističke i strukturne mogućnosti dokumentarnog žanra razrađuje još dalje u dva filozofsko-konceptualna ostvarenja Sedam žena različite dobi i Govoreće glave (Talking Heads).
Sredinom 1970-ih Kieślowski prestaje snimati dokumentarce i okreće se igranom žanru zbog dva glavna razloga. Nakon tragičnih događaja u prosincu 1970. kada je Komunistička partija na baltičkoj obali s metcima rastjerala radnike koji su protestirali Kieślowski je pomalo naivno vjerovao da će moći prikazati događaje bez cenzorskih intervencija. Međutim već njegov prvi dugometražni dokumentarac Radnici škare cenzora učinile su neprepoznatljivim. Što je vrijeme više odmicalo Kieślowski je gubio vjeru da može neometano stvarati eksplicitno političke dokumentarne filmove. Druga prekretnica bio je uspjeh filma S gledišta noćnog čuvara. Njegov protagonist, noćni čuvar i član građanske milicije bio je neugodna, primitivna osoba fašističkog mentaliteta te je poslužio kao satirička metafora režimskog autoriteta. Njegova poštapalica „moj hobi je kontrola“ ušla je u sveopću upotrebu. Film je dobio sjajne kritike, osvojio brojne nagrade i ljudi su se u kinima ismijavali protagonistu, no Kieślowski se ipak osjećao grozno. Usprkos antipatičnosti i moralnoj nakaradnosti protagonista osjećao je da ga je izmanipulirao i iskoristio. Filmski prodor u tuđe živote itekako ima svoju cijenu, a rad sa stvarnim ljudima nosi posljedice te se stoga Kieślowski sve više okreće prema fikciji koja mu je donijela svjetsku slavu.
2.blok (96 min)
Iz grada Łódźa / Z miasta Łodzi
1969., 17 min
Dokumentarac prožet zanimljivim nerijetko humorističkim opažanjima donosi višeslojan portret poljskog gradića Łódźa u kojem je Kieślowski od 1964. do 1969. pohađao filmsku školu. U filmu se pojavljuju iscrpljene tekstilne radnice kao i bezbrižni nedjeljni šetači, poznati mandolinski orkestar Edwarda Ciuksze i folklorna fešta, stare stambene zgrade i nove skupocjene nekretnine. Isprepliću se slike rada, odmora i dosade.
Bio sam vojnik / Byłem żołnierzem
Krzysztof Kieślowski, Poljska, 1970., 16 min
Slijepi ratni veterani sjede ispred kamere i razgovaraju o gubitku, ratovanju i volji za preživljavanjem a Kieślowski ih ispituje o njihovim snovima. O tome je zapravo film.
Tvornica / Fabryka
Krzysztof Kieślowski, Poljska, 1970., 17 min
Radni dan u tvornici traktora Ursus u okolici Varšave. Prizori sastanaka odbora za pospješivanje proizvodnje isprepliću se sa slikama radnika pri mukotrpnom i monotonom poslu u tvorničkom pogonu. U pozadini iscrtava se birokratiziranost, mehaniziranost, nesporazumi i loša organizacija. Sumoran portret dnevne rutine tvorničkog života.
Refren
Krzysztof Kieślowski, Poljska, 1972., 10 min
Kako se slažu birokracija i pokopi? Žaljenje, tuga i sve popratne emocije postaju goli brojevi i hrpetina papirologije. Kasnije se rađaju nova djeca. I sve se ponavlja. Ironički i sarkastični pogled na pogrebno poduzeće gdje bezumna birokracija drži ljude u šaci čak i nakon smrti.
Zidar / Murarz
Krzysztof Kieślowski, Poljska, 1973., 16 min
Zidar Józef Malesa, bivši aktivist Poljske ujedinjene radničke partije i „junak socijalističkog pothvata“ uoči parade Prvog maja prisjeća se svoje prošlosti. Promoviran je u uredski posao nakon događaju u listopadu 1956. no sada je razočaran aktualnom situacijom te se želi vratiti građevini. Razgovara o razlozima zašto napušta svoje djelovanje u partiji. Dokumentarac je cenzuriran i premijerno je prikazivan tek 1981. godine.
Bolnica / Szpital
Krzysztof Kieślowski, Poljska, 1976., 20 min
U središtu priče je kirurg ortoped za svoje tridesetdvosatne smjene. Instrumenti mu ispadaju iz ruku, najosnovniji potrebni materijali i lijekovi nedostaju, ali doktor preživljava iz sata u sat, s osmijehom na licu.
Filmove prikazujemo s engleskim titlovima.
