U svibnju 1991. godine sovjetski kozmonaut Sergej Krikaljev uputio se na misiju u rusku svemirsku postaju Mir gdje je na kraju proveo deset mjeseci – dvostruko više nego što je planirano. Tijekom vremena koja je proveo u svemiru odigrao se puč u Moskvi koji je doveo do raspada Sovjetskog Saveza. U trenutku kada se Krikaljev konačno spustio na Zemlju u ožujku 1992. godine njegova domovina se zvala Rusija a on je postao posljednji sovjetski građanin. Krikaljev je ujedno prvi čovjek koji je promatrao kraj povijesne epohe i turbulentne političke promjene poput kakvog božanstva na nadmoćnoj distanci, izvan vremena i bitka. U svojem kultnom dokumentarcu o posljednjem sovjetskom kozmonautu, koji jednako cijene zaljubljenici u svemir i filmofili, redatelj Andrei Ujica kombinira video-materijal snimljen tijekom misije i vlastiti komentar, te snimke koje su snimljene 35-mmm filmskom kamerom u svemirskoj stanici (bio je to prvi put da je 35-ica korištena u svemiru). Direktor fotografije Vadim Jusov (Ujica ga je angažirao zbog njegova rada na Solarisu) koordinirao je proces snimanja sa Zemlje stvarajući jedinstveno senzorno iskustvo iznimne filmske ljepote. Dugi meditativni kadrovi snimljeni u orbiti izmjenjuju se s kratkim, kaotičnim kadrovima društveno-političkih zbivanja na samom planetu. Nitko ne doživljava brzinu kojom se izmjenjuju dan i noć, godišnja doba i povijesne epohe, toliko intenzivno kao kozmonaut.
