Kronika jednog ljeta prati mlade Parižane Marilou, Marceline, Angela i Jean-Pierrea te istražuje njihov privatni život, rad i društveni odnosi, te suvremenu povijest kojom u tom trenutku dominira Alžirski rat ali i probleme kao što su otuđenje na poslu, osamljenost, potraga za vjerom i nošenje sa životnim nedaćama. Ova kolektivna psihodrama drži se jednim od ponajboljih ostvarenja čuvenog etnografskog dokumentarista Jeana Roucha te manifestnim ostvarenjem filma istine (franc. cinéma-vérité), struje u (francuskom) dokumentarnom filmu koja je kombinirala pristup zatečenim prizorima s metafilmskim elementima te autorskom intervencijom u sam materijal.
Film je realiziran u tri faze: u uvodnoj, prvoj fazi, nakon što autori intervjuiraju jednu djevojku, ona nasumce izabranim polaznicima postavlja pitanje „Jeste li sretni?“. U drugoj, središnjoj fazi, izabrana skupina ljudi sudjeluje u slobodnom dijalogu u kojem se postupno počinju otkrivati njihovi karakteri, obzirom da je sama kamera subjekt filma, pa postaje razvidno u kojoj su mjeri pojedini sudionici iskreni, a kada i koliko „glume“ za kameru. Konačno, u trećoj fazi, sami anketirani sudionici s autorima gledaju i komentiraju materijale snimljene za prvu i drugu fazu.
Film je osvojio nagradu međunarodnih kritičara na filmskom festivalu u Cannesu 1961., a u anketi časopisa Sight and Sound 2014. proglašen je 6. najboljim dokumentarnim filmom svih vremena. Kronika jednog ljeta ujedno je jedinstveni izlet renomiranog antroposociologa Edgara Morina (ujedno i autora kultnih knjiga Film ili imaginarni čovjek i The Stars) u režijske vode. Tandem Morin i Rouch unosi participativnost u dokumentarnu formu, posljedično stvarajući autorefleksivnu petlju između redatelja, protagonista i gledatelja. San o cinema de fraternite – filmu kao sredstvu približavanja bliskim drugima. San o gledatelju kojega iz njegove kinematografske katalepsije budi ljudska poruka.
Uvodnu riječ u film održat će filmski kritičar Tomislav Šakić.
Film prikazujemo u sklopu ciklusa „Ekscentrični portreti“ koji okuplja kultne filmove i zaboravljene klasike iz dvaju stilski srodnih pokreta koji su 1960-ih promijenili lice dokumentarnog filma. Američki direktni film i francuski film istine dijele sudioničko promatrački odnos prema snimanome i tzv. muha na zidu pristup te stvaraju portrete osobenjaka, izopćenika, buntovnika i mentalno rastrojenih pojedinaca koji dovode u pitanje društvene konvencije, normalizirane obrasce ponašanja i javno mnijenje kao puki konstrukt političko-pop-kulturne mašinerije spektakla.
Hall of Fame – vodič kroz povijest dokumentarnog filma serija je predstavljanja najznačajnijih dokumentaraca koji su svojim inovativnim pristupom utjecali na razvoj dokumentarizma.
