„ Može li pisac/spisateljica utjecati na društvo? Može podići prst i uprijeti njime u bolna mjesta. Može se tako smijati da druge prođe smijeh. Moje je oružje i moja snaga – sarkazam.“
Čudo od djeteta, skandalozna spisateljica, izdajica domovine, feministkinja, komunistica, pesimistica, jezična teroristica, buntovnica, enfant terrible, oskvrniteljica tradicije, briljantna, ranjiva umjetnica, Nobelovka. Jedna i jedina – Elfriede Jelinek.
Film Claudie Müller fokusira se na njezin umjetnički pristup jeziku – u pitanju je višeslojan i asocijativan filmski portret pun kontradikcija koji prisvaja jezičnu montažnu tehniku same Jelinek iz njene vlastite i intimne perspektive. Film je to koji nas tjera da čitamo kako bismo vidjeli, kao što Jelinek piše da bi učinila vidljivim jer vidjeti znači prepoznati. Elfriede Jelinek 2004. godine postala je prva osoba iz Austrije i prva spisateljica na njemačkom govornom području koja je dobila Nobelovu nagradu za književnost. Međutim u rodnoj zemlji smatraju je kontroverznom autoricom koja mrzi sve austrijsko i gotovo je uopće ne čitaju (što je za pisca najgori usud), donoseći svoje sudove bez da su makar prelistali ijednu njezinu knjigu. Prema njezinu kontroverznom i beskompromisnom romanu Pijanistica slavni austrijski redatelj Michael Haneke snimio je istoimeni film s Isabelle Huppert u glavnoj ulozi, koji je osvojio Zlatnu palmu u Cannesu. Claudia Müller snimila je prethodno hvaljene dokumentarce o važnim figurama kao što su Jenny Holzer, Shirin Neshat, VALIE EXPORT i Helmut Lang. Film aranžira arhivske materijale i nove snimke Jelinek uz tekstove u interpretaciji Stefanie Reinsperger i Sandra Hüller (zvijezda Toni Erdmanna) koji se referiraju na dramatične događaje iz suvremene povijesti Austrije te stalno iznenađuje s dosad nepoznatim detaljima opirući se autoričinoj zacementiranoj javnoj slici. „Sve je već rečeno“ konstatira Jelinek pred kraj filma. Iako je dugo bila angažirana sudionica austrijskog javnog života u oštrom sukobu s mišljenjem većine, autorica se više ne pojavljuje u javnosti i ne nudi objašnjenja svog rada. Iako se film Claudie Müller gotovo isključivo fokusira na njezino pisanje i način na koji koristi jezik omogućuje nam da vidimo i razumijemo njezin opus mimo jednodimenzionalnih kauzalnosti.
* Nakon projekcije održat će se razgovor u kojem sudjeluju znanstvenica, kritičarka i urednica Marija Ott Franolić, esejist/ica i kritičar/ka An• Fazekaš i prevoditeljica Helen Sinković.
Film prikazujemo u sklopu 6. Arterije – tjedna filma o umjetnicima i umjetnicama u organizaciji Kulturno informativnog centra (KIC).