Fiona Tan vizualna je umjetnica kinesko-indonezijskog i australsko-škotskog podrijetla, odrastala je u Australiji, a od 1988. godine živi Nizozemskoj. Oslanjajući se na multietničko porijeklo, u svojim radovima često istražuje i rekonstruira povijest, pamćenje i kulturni identitet, a triptih tih motiva zauzima središnje mjesto i njezinog trećeg dugometražnog filma – Draga Fiona.
Film je to koji kroz asinkroniju vremena prati dva traga prošlosti. S jedne strane, on se oslanja na nijemu, arhivsku građu koja datira prije 1920-ih, a koju je autorica pronašla u kolekciji Eye Filmmuseuma u Amsterdamu. Ove dokumentarne crno-bijele, ponekad tonirane ili ručno obojene snimke oslikavaju sijaset nizozemskih folklornih elemenata i davnu svakodnevicu – jaružanje, sječu, ribolov, uzgoj, tkanje; seljake koji obavljaju teške fizičke radove, dobro odjevene muškarce kako ih prekriženih mekih ruku promatraju sa strane. Oprečno slici, u offu čujemo škotskog glumca Iana Hendersona kako čita odlomke iz pisama Taninog pokojnog oca, a koje je autorica sasvim slučajno pronašla dok je za vrijeme karantene pretumbavala stare ladice. Sadržaj pisama svjedoči o širokom rasponu njegovih interesa, od globalne politike do lokalnih socioekonomskih pitanja, ali prvenstveno o brizi spram svoje mezimice s kojom je pisana riječ jedini preostali kanal komunikacije otkad se otisnula iz rodnog Melbournea.
Politički, ali i humanistički motiviran, film Draga Fiona istražuje potencijal slike i zvuka u kojem jedno ne služi drugom za potkrijepu. Umjesto toga nastaje audiovizualni tok svijesti kojega se ne čita, kojemu se svjedoči, kojemu je koncept vremena i alat i sirovina, koji je otvoren asocijacijama, slučajnostima i otkrivanju suptilnih veza: između slike i zvuka, nekada i sada, Nizozemske i Indonezije, razmjene i kolonijalizma, oca i kćeri.
Projekcija u suradnji s Veleposlanstvom Kraljevine Nizozemske u Republici Hrvatskoj
