Sintagma „noćna mora“ neprestano se pojavljuje u nedavnim nasrtajima različitih kriza, koje konstituiraju ono što bismo sada već mogli nazvati „serijalnom krizom“: ekonomske krize, pandemija COVID-19, rat u Ukrajini, energetska kriza, klimatska kriza i ekstremni vremenski uvjeti koji je prate, drama na Bliskom Istoku… Uvelike kao u slučaju loših, traumatičnih snova, probudimo se i ustvrdimo da smo budni, samo kako bismo mogli nastaviti sanjati, to jest, kako bismo mogli nastaviti biti neokrznuti i neometeni realnošću koja se upravo pojavila. U predavanju ću razmotriti na koji se način ovo vezuje s frojdijanskom idejom poricanja (Veleugnung), koju je Octave Mannoni objasnio iznimno jezgrovitom formulom: „Dobro znam da je tako, no ipak…“ Perverzno poricanje koje podržava neko uvjerenje tako što će strastveno proklamirati da ima uvid u njegovu suprotnost postaje dominantna karakteristika našeg društvenog i političkog života, daleko onkraj osobne psihologije.
moderira: Ozren Pupovac
Alenka Zupančič je slovenska filozofkinja i društvena teoretičarka, jedna od prominentnih članica „ljubljanske psihoanalitičke škole“. Zaposlena je kao istraživačka savjetnica na Institutu za filozofiju Znanstveno-istraživačkog centra Slovenske akademije znanosti u Ljubljani. Također je profesorica na European Graduate School u Švicarskoj, a kao gostujuću predavačicu pozivaju je na brojna svjetska sveučilišta. Glavna je urednica slovenskog časopisa Problemi, kao i serije knjiga biblioteke Analecta (u izdanju Društva za teorijsku psihoanalizu, Ljubljana), kao i urednica serije knjiga biblioteke MIT Pressa „Kratki spojevi“. Poznata je po svojem radu na intersekciji filozofije i psihoanalize, te kao autorica mnogih knjiga, uključujući Etika realnega: Kant, Lacan; Nietzsche: filozofija dvojega; Ubaci uljeza. O komediji; Što je seks? i Pustila bi jih trohneti: Antigonina paralaksa. Njezine su knjige prevedene na brojne jezike, te su se pojavile u izdanjima aklamiranih međunarodnih izdavača.